This is a document in Serbian and English
where you can find various information concerning
the NATO military action against Serbia.

Next document

Thank you for your reply. Yes, I assumed that you endorsed the atrocities in Kosovo, and the fanatic government currently in power in FRY. I must offer an apology.

I see that you are not happy with the bombing. What would your suggestion be?

I think that what is being done to the Kosovars by the Serb government, as
well as Serb residents, should not be ignored.

As you can see, the world has developed opinions and emotions on the issue. I think that the bombing was warned for a long time, and the Serb government did not care. They should not care now, but the Serb people should be upset. I think that what is being seen now is just a little preview of their lives in the future. I do not think that the world will rush in to help Serbia rebuild. I think they will have the distinction of being the poorest, most backward country in Europe, and Kosovo will be rebuilt and independent from Serbia. Would you agree, or do you have a different view here?

Yes, of course, I read your web pages before I wrote to you, however, your web pages would not support your apparent position, but rather a chat room for those who agree with what the Serbs are doing in Kosovo.

I was a soldier, and spent six years in uniform. I did not kill unarmed old people, children, and rape women, and so I have a problem when the FRY military is called a group of "soldiers". They are criminal mercenaries in SERB uniforms. I am sorry if you disagree. If you think that the above is of any interest to anyone, than you are welcome to post it to your web page. I do not think that the ones that bother to read Yugoslavian web pages are the ones who share this opinion.

Perhaps you may disagree?

Again, thank you for your reply, and accept my apology for stereotyping.

Curt.

Beograd nocu, centar 02:00.

Ulicna rasveta ne radi, a retki osvetljeni izlozi i semafori bacaju nedovoljno svetlo da bi se nesto moglo videti.

Nesto pre rata, vodila se diskusija da li radno vreme kafica i diskoteka treba da bude do ranih jutarnjih casova, svakog bozijeg dana u nedelji, jer nam je "omladina" neispavana. Kakav apsurd, dva meseca kasnije.

Inace, Beograd nocu je potpuno prazan. Vecina kafica ne radi, premda postoje i mesta koja rade do ranih jutarnjih casova, mada nema guzve u njima. Nocu se pustaju filmski maratoni, koji se ne prekidaju vestima, jer se TV stanice plase da mogu biti meta napada, pa nema dezurnih novinara. Jedino, kada se RTS kocoperi pred agresorom, nastaje pauza u filmovima. Ali, niko se ne buni sto RTS kvari dozivljaj ionako imbecilnih americkih filmova (ionako moze da nestane struja u svakom trenutku). Cak  su i meni postali dragi, jer eto, ne mogu zlikovci da ih uniste (sve mi je drago sto zlikovci mrze). Svi horski pevamo hiljadugodisnju spicu RTS-a i smejemo se sami sebi.

U zadnjih desetak godina, nisam imao utisak da je Beograd moj grad. Jednostavno, izadjem i ne prepoznajem nikoga. Sada srecem stare prijatelje i ljudi mi se cine poznatijim. Onda shvatim. Beograd su napustile izbeglice iz Bosne, koje to u stvari i nisu bile, vec ratni profiteri ili njihova deca, kao i sve one izblazirane face zbog kojih mi se ovaj grad gadio. Ovi sto su ostali ili su normalni ili su mnogo ludi, ali mi odgovaraju. Javljamo se jedni drugima, srdacno se nasmejemo, ako je uzak prolaz svako insistira da onaj drugi ima prednost, svako zeli da bude sto ljubazniji i to od srca, a ako slucajno neko nekog gurne izvinjava se i onaj sto je gurnut i onaj sto je gurnuo. Svako bi zeleo da krivicu preuzme na sebe. Da ne verujes.

Policija i "kriminalci" su se dogovorili. Prvi njih ne jure, drugi ne prave
sr.nj., dok "ovo" ne prestane, a onda nanovo. Kakav konzensus, koji se
postuje od obe strane i ne samo to. Policija se njima redovno javlja, a ovi
drugi sami sprecavaju eventualne probleme, kaznjavajuci "izrode iz svojih
redove", pitajuci policiju da li im treba pomoc. Da ne verujes. I stvarno,
policijske patrole nemaju posla, nikad manje kriminala, nikad manje
policijskih provera, nikad manje kradja, nikad vise paznje.

Mozda je najbolje ovu situaciju opisao Cane iz Partybreakers-a. "Sve je super. Samo da ne bombarduju".

Pre dva dana vracao sam se sa Senjaka od druga. Mogao sam da biram dva puta da se docepam Dorcola. Jedan je kroz Sarajevsku, pored stajge, a drugi kroz najmbombardovaniju ulicu na svetu, Kneza Milosa, ili kako je od miloste zovu Garavi sokak.

S obzirom da su bili sitni sati, kada posebno vole da bombarduju Beograd, pamet mi je govorila da se spustim sa Brda, ispod podvoznjaka, pa onda kroz Sarajevsku, Narodnog Fronta, pa na Terazije. To mi je nekada bio omiljeni put. Ali nesto pre rata, poceo sam da idem kroz Kneza Milosa, pored Skupstine i tako se lako dohvatim Dorcola. Sada to nije pametno. Dva momka su stradala dok su stajala na semaforu na raskrsnici sa Nemanjinom. Jos me podidje jeza, kada pomislim da se dan pre toga u otprilike isto vreme tuda prolazio kolima. Ali onda pukne u meni: "Nece meni ona pi.ket.na, od Clarka j.b.. li mu majku odvratnu, odredjivati kuda da idem. E, bas cu da idem tuda." (Mozda sam prost, ali bas sam tako pomislio. Budi siguran da nisam pomislio "Nece meni komadant saveznickih snaga general W. Clark glavnokomandujuci NATO-a u operaciji Plemeniti andjeo da kaze kuda da idem.) I krenem. Predjem Mostar, a na ulazu u Kneza Milosa sa obe strane stoje dve dezintegrisane zgrade od njihovih bombi. (I opet pricam sam sa sobom: Je.em li im majku odvratnu, psujem i oca i majku i sve po spisku). Zatim, prolazim  kroz semafore, sve na crveno. Nigde nikog oko mene. Ni kola. Ni ljudi. Video sam samo jednog policajca i hteo bih da mu kazem "bezi odatle, jel' si lud da tu stojis", ali valjda zna on zasto tu stoji, a ja idem stotku kroz crvena svetla, nije red jos i da mu popujem. A onda ukazuje mi se raskrsnica, koja je valjda najbombardovanija na svetu, Nemanjina i Kneza Milosa. Nije mi svejedno. Srce mi snazno lupa, a primecujem da semafor na raskrsnici ima samo trepcuce zuto svetlo. Da se toga neko setio ranije, ona dva momka bi mozda bila ziva. Tu vec nisam mogao da psujem. Tu su mi suze isle na oci. Ma reci cu istinu. Tu sam plakao, evo placem i dok pisem. Ma mrzim ih. Jeste mrznja greh, ali ovo i Bog mora da razume. Pa kako da gledam ona pseta, ma ne moze 10000000000000000000000000000000000000 RTS-a da daju komentar protiv ona tri idiota (Dj Dj P) da opisu delic onoga koliko ih ja mrzim. Oni, da se slikaju, smeskajuci se, sa onima koji su ovo naredili, ma ne moram da slusam sta su izjavili, dovoljno mi je da vidim sto se smeskaju, ja cu da im sudim, nece stici do drzave ili Boga, pa nek mi bude sto mora biti. I tako, kroz suze nestade i strah, prodjoh ja i kroz trepcuce zuto, skrenuh bezobrazno u Srpskih vladara, kroz Francusku, Dusanovu. Onda u Dusanovoj opet crveno, a ja opet kroz njega, pa opet crveno, a ja opet kroz njega, pa opet crveno, a ja opet kroz njega, kad vidim policijsku patrolu. Bez da mi je bilo ko dao znak da stanem, ja se zaustavim. Izadjem iz kola i krenem prema njima: "Dobro vece", a oni meni "Zdravo". Onaj mladji mi kaze ravnodusno: "Jel' si lud, ubices nekog" "Necu. Gledao sam levo i desno". Pazi kakve nebuloze pricam. I pitam ih sta ima novo, gde bombarduju... Oni mi kazu: "Sedi sa nama pa slusaj". Odem parkiram se, pa se vratim do njih. Ej, zamisli ti to. Ja idem da se druzim da policajcima. Za 30 i kusur godina, samo jedanput mi se desilo da nemam problema sa policajcem u direktnom govoru ili nekom drugom kontaktu i to u Holandiji kada sam ga pitao za neku ulicu. A sada idem da sa njima blejim nocu. Ne mogu da verujem. Sedimo tako, slusamo preko radio stanice sta se desava i oni me pitaju, da li hocu da obidjem krug sa njima, a ja hocu. Obidjemo krug i rastanemo se i ja i dalje ne mogu da verujem. Ja se sa policijom vozim po Dorcolu, onako, bez veze.

Sutradan pricam drugima sta sam radio, ocekujuci njihovo iznenadjenje, ili bar cudjenje, a oni mi kazu: "Pa to svi rade. Gde god vidis policajca sa motorolom, ima i drustva". Da li mi verujes? Da ja sedim u Torontu i da gledam RTS, a da oni kazu "narod Jugoslavije demonstrira cvrsto zajednistvo sa vojskom i policijom", ja bih to komentarisao kao glupu i ljigavu propagandu. Ali kako drugcije da formulisu, da Dorcolci zajedno bleje sa policijom. Stvarno, mozda zvuci glupo, ali ja se osecam kao da smo zajedno, kao da smo rod, kao da smo na istom zadatku, ma reci cu sta mislim, pa misli i ti da je to demagogija, ali brate i vojska i policija i narod sada pripadaju jednoj velikoj stranci, koja nosi najlepse ime na svetu - SRBIJA!